Semitski jezici
Semitski jezici potporodica su afrazijske jezične natporodice koja obuhvaća jezike koji su se razvili iz semitskoga prajezika, a rasprostranjeni su po sjeveru Afrike i Bliskome istoku. Po legendi Semiti su narod koji je nastao iz loze Noina sina Šema, a po tome je i porodica dobila ime. Njoj pripadaju jezici poput arapskoga, aramejskoga i amharskoga.
U početku se smatralo da su semitski jezici zasebna velika skupina jezika, ali se kasnije utvrdilo da zapravo pripadaju jednoj većoj grupi jezika: afrazijskoj porodici.
Postoji više teorija kako se semitski jezici dijele na višim razinama.
Postoji podjela na istočnu i zapadnu skupinu po kojoj bi se u istočnoj nalazili jezici poput akadskoga, a u zapadnoj svi ostali jezici. Ta bi se skupina dalje dijelila na središnje i južne semitske jezike. Središnji su jezici podijeljeni na arapske jezike i sjeverozapadne gdje se nalaze kanaanski i aramejski, a južni etiopski semitski jezici i moderni južnoarapski jezici.[1]
Drugi ih pak dijele na sjeveroistočnu, sjeverozapadnu i jugozapadnu skupinu. Sjeveroistočni su jezici akadski i njegova dva književna narječja: babilonski i asirski. Moguće da ovoj skupini pripada i eblaitski. Sjeverozapadni jezici uključuju izumrle jezike poput amorićanskoga, ugaritskog, staroaramejskog, ali i moderne aramejske jezike. Također su tu kanaanski jezici poput hebrejskoga ili feničkoga. Jugozapadni jezici uključuju sjeverne (arapski) i južne (južnoarapski i etiopski).[1]
- 1 2 Matasović, Ranko. 2001. Uvod u poredbenu lingvistiku. Matica Hrvatska. Zagreb. ISBN 953-150-612-4
